Articles by prelepapoezija
Edgar Alan Po – biografija
Edgar Alan Po poezija ⇒ ČITAJ Edgar Alan Po (engl. Edgar Allan Poe; Boston, 19. januar 1809 — Baltimor, 7. oktobar 1849), američki književnik, pesnik, urednik literarnih magazina i jedan od najznačajnijih predstavnika američkog romantizma. […]
Tako je dobro biti sam
Pođem kroz trave do najbliže padine. Pronađem obli kamen, sednem, pa ćutim. Tako je dobro biti sam: u daljini neko čeka. Zagledam se u sunce i polako žutim. (U glavi dodam: Ispod nogu se igraju […]
Reči na pesku
Sad kad moje vreme ko buktinja trne, Kad moj put do cilja stiže; Sad kada silazim već niz stube crne Patnji što me grobu bliže; Kada u dnu neba, tog sna moje snage, Tamnog nepovratnog […]
Padanje lišća
Koračaše nema, hladna, pored mene, Bez srebrne suze u mutnome oku; Kraj nas behu mrtve ruže i vrbene, Padalo je veče na vodu široku Stare jedne reke. Njen je korak bio Kô korak samoće, […]
U zimski dan
Celoga je dana sneg polako pado kao s voćki cvet. O, kako večeras, o, kako bih rado odletela nekud daleko u svet, nekuda daleko kroz cvetove snežne kao leptir lak, i nekome htela reći reči […]
Predosećanje
Poznala sam te kad sneg se topi, topi, i duva vetar mlak. Blizina proleća dušu mi opi, opi, pa žudno udisah zrak. S nežnošću gledah stopa ti trag, trag po snegu belom; i znadoh da […]
Jednoj koju sam poznavao
od svih gvozdenih kreveta u raju tvoj je bio najsvirepiji a ja sam bio dim u tvom ogledalu i žadom si šatirala kosu, ali bila si žena, a ja dečak, ali dečak dovoljan za vino […]
Predosećaj
U plav letnji suton, krenuću na staze, Hoću, bockan žitom, da kroz nisku travu, U njenoj svežini, moje noge gaze I da vetar kupa moju golu glavu. Bez misli, bez reči, pozvan od daljina, S […]
Spavač u Dolu
To je zelen-rupa s raspevanom rekom što srebrne prnje poludelo kači O travu: tu sunce na bregu dalekom Blešti: to je dolac što penasto zrači. Otvorenih usta, tu mlad vojnik spava. Jastuk mu je plava […]
Citati o otadžbini
„Ostajte ovdje!… Sunce tuđeg neba Neće vas grijat’ ko što ovo grije; Grki su tamo zalogaji hljeba Gdje svog nema i gdje brata nije“ Aleksa Šantić „Kad ljubav prema otadžbini zamre, onda i država mora […]
Oj, ta veruj veru meni
Oj, ta veruj veru meni! Zar se nisam dosta kleo? Moj pupoljče prerumeni, zar ti nisam dosta veo? Hoćeš sunce da ti snesem da zasvetli suncu mom, il’ s njim rane da sažežem srcu mome […]
Volimo se…
Volimo se, dušo, je li? e, pa šta nas jošte deli? je l’ se kakva crna sila il’ sudbina namerila da se baci među nas? Crna sila, te nagrnu na zenicu tvoju crnu i na […]
Propovedanje ljubavi
Nema mene al ima ljubavi moje; Vidim je u suncu i zemlji gde nam trunu kosti. Dovršava se dan u njenoj zahvalnosti Slično muzici slično praznini, spokojem. Ona će sačuvati namere moje i tvoje I […]
Sonet o neporočnoj ljubavi
Nema je ovde, sve je više gubim U časnom krugu kog zaborav rubi. Oh, gipka sliko varke, varko živa, kad kamen vida njeno lice biva. Daj mi snage da neporočno ljubim, dane započeo tužno. Tu […]
Priča o Svetom Savi
Kad je Sveti Sava išao po zemlji, Još pre svoga rođenja, Dok se zvao Rastko, Kao što ide i sada, Samo ga ne vidimo, A možda je to bilo i docnije. Krenuo je Savinim stopama, […]
Moje boemstvo – fantazija
Ja kretah, s rukama u dva džepa šuplja; Imao sam čak i kaput idealni; U skitnji, o Muzo, bio sam tvoj stalni Zatočenik što u snu cvijet ljubavi skuplja. Rupom su zjapile hlače mi jedine. […]
