Articles by prelepapoezija
Na Vardaru
Suro, večito stenje gordo se u nebo diže, Nad urvinama tamnim orli se s oblakom bore; A dole sa strašnim šumom, Vardar se peni i stiže, I pada kroz uske klance, u sinje Jegejsko more. […]
Bosanski begunci
Tužno šumi hladna Drina I Miljacka bistra voda, Jer Bosna je potlačena, Njena slava i sloboda. Opustele cvetne ravni, Pod zgarištem sela leže, A potomci Ninoslava U gudure mračne beže. Eno čedo majka vodi, Od […]
U poznu jesen
Čuj, kako jauče vetar kroz puste poljane naše, I guste slojeve magle u vlažni valja do… Sa krikom uzleće gavran i kruži nad mojom glavom, Mutno je nebo svo. Frkće okiso konjic i žurno u […]
Anđeo mira
Noć duboka vlada, i sve živo spava; Na starome tornju ponoć otkucava. I u tom času sa grančicom krina, Anđeo se spusti sa rajskih visina. Sve pospalo ćuti, niko se ne budi; Ne vide ga […]
Pevačka himna Jovanu Damaskinu
Bogu zefira, bogu oluja gospodu sfera zvučnoga ma, bogu slavuja i bogu guja, gospodu tutnja gromovima: ti, kletvo zemne omane, ti, pesmo nebnih snova, odnes’ mu, sveti Jovane, i glase naših bola! Bogu celiva blažena […]
Snio sam te
Snio sam te u gradini, de o smilju ruža drema, da smo sami, dušo moja, a macije tvoje nema. Gledalo nas tiho veče de se tiho milujemo, cveće vene pa nas gledi de se venuć` […]
Na ponosnoj lađi
Na ponosnoj lađi Na lađi ljubavi Pošo sam tebe naći, Ostrovac ubavi. Zaluto sam daleko, ‘Di prestaje već svet, Od sveta sam i bego I stvaro ga opet. Metanišuć sam kleko Na divan otočac, U […]
Razgovor sa uvučenom srpskom zastavom u mađistratu novosadskom
Zastavo moja, zastavo trojna, Svijeno srce naroda bojna, Zar već u tvojim bojama spava Crvena krvca i krvca plava? O čemu snivaš kad se ne njijaš? Jel te rođeno koplje probolo, Te od beline rođene […]
Oprosti mi…
Oprosti mi! Pritegnu me teret tuge, nad tobom sam mor`o da se nagnem, rukom da se taknem tvoje ruke; al` ti se svetiš, svete moj, pretrnu mi ruka u tvojoj, i da kaje svoje grehe […]
Sve što mi je rekla…
Sve što mi je rekla u zvezde sam slivo, od tih zvezdica sliku sam joj skivo – ta tako su valjda nekad i skovana po tom božijem ruvu ta puceta sjajna – sve sam slici […]
Prolog za Gorski vijenac
Na Lovćen gledah u snu, s Cetinja, pun zazora, ka negda, djetinja. Ispitljiv, al’ u smjernoj molitvi, prozborih onoj svetoj kolibi: „Pjesniče, druže, duše, šta ti bi te tamo pope svog tijela prah, u gromove, […]
Među javom i međ snom
Srce moje samohrano, ko te dozva u moj dom? neumorna pletisanko, što pletivo pleteš tanko među javom i međ snom. Srce moje, srce ludo, šta ti misliš s pletivom? k’o pletilja ona stara, dan što […]
Snove snivam
Snove snivam, snujem snove, snujem snove biserove, u snu zivim, u snu disem, al’ ne mogu sitne snove, ne mogu ih da napisem. Snove snivam, snove snujem, u slike bih da ih kujem, al’ su […]
Ej, pusto more
Ej, pusto more! Ej, pusti vali! Ponosni beljci, srčani ždrali! Vi mi svu moju radost preneste, I opet zato umorni neste! Koji je od vas blaženi đoga Što j’ odn’o morem dragana moga? Il’ nije […]
Santa Maria della Salute
Oprosti, majko sveta, oprosti, što naših gora požalih bor, na kom se, ustuk svakoj zlosti, blaženoj tebi podiže dvor; prezri, nebesnice, vrelo milosti, što ti zemaljski sagreši stvor: Kajan ti ljubim prečiste skute, Santa Maria […]
Laza Kostić – biografija
Laza Kostić (Kovilj, 31. januar/12. februar 1841 — Beč, 26. novembar 1910) je bio srpski književnik, pesnik, novinar, dramski pisac i estetičar. Biografija Rođen je 1841. god. u Kovilju, u Bačkoj, u vojničkoj porodici. Osnovnu […]
