Sjede Marko za večeru s majkom, Stade mati Marku besjediti: „O moj sinko, Kraljeviću Marko! „Već je tvoja ostarjela majka, „Ne može ti pripravljat’ večere, „A ne može služit’ mrka vina, „A ne može lučem […]
Od kako je svijet postanuo, Nije veće čudo nastanulo, Ni nastalo, ni se đegođ čulo, Što kazuje čudo u Prizrenu, U nekakva Leke kapetana: Kažu čudo Rosandu đevojku. Ja kakva je, jada ne dopala! Što […]
Sirotuje sirota devojka: Kade ruča, ona ne večera, Kad sastavi ručak i večeru, Onda joj je rua nedostalo; Al’ je za to dobre sreće bila: Isprosi je Kraljeviću Marko, A preprosi vojevoda Janko, Prsten dao […]
L’jepu šetu pošetala Milica Lazarovica, ljubi Lazarova, i ona mi šetaše, višnjega boga moljaše: „Ti me, bože, donesi na svake na nevoljne sreće, bože, ma me nemoj don’jeti na junaka izranjena, er su meni, Milici, […]
Dolećeše dva vrana gavrana Od Kosova polja širokoga, I padoše na bijelu kulu, Baš na kulu slavnoga Lazara; Jedan grakće, drugi progovara: „Da l’ je kula slavnog knez Lazara? Il’ u kuli nigđe nikog nema?“ […]
Poletio soko tica siva od svetinje – od Jerusalima, i on nosi ticu lastavicu. To ne bio soko tica siva, veće bio svetitelj Ilija; on ne nosi tice lastavice, veće knjigu od Bogorodice, – odnese […]
Vino pije Musiću Stevane U Majdanu čisto srebrnome, u svom krasnom dobru gospodskome; Vino služi Vaistina sluga. Kad se hladna podnapiše vine, Al’ besedi Musiću Stevane: „Vaistino, moje čedo drago, Ja ću leći sanak boraviti, […]
Uranila Kosovka devojka, Uranila rano u nedelju, U nedelju prije jarka sunca; Zasukala bijele rukave, Zasukala do belih lakata; Na plećima nosi hleba bela, U rukama dva kondira zlatna, U jednome hlađane vodice, U drugome […]
(odlomak izgubljene pesme – IV) „Pobratime, Kosančić-Ivane, Jesi l’ tursku uxodio vojsku? Je li mnogo vojske u Turaka? Možemo li s Turci bojak biti? Možemo li Turke pridobiti?“ Veli njemu Kosančić-Ivane: „O moj brate, Miloš […]
Car Murate u Kosovo pade, kako pade, sitnu knjigu piše, Te je šalje ka Kruševcu gradu, Na koljeno srpskom knez-Lazaru: „Oj Lazare, od Srbije glavo! Nit’ je bilo, niti može biti: Jedna zemlja a dva […]
Slavu slavi srpski knez Lazare U Kruševcu mjestu skrovitome. Svu gospodu za sofru sjedao, Svu gospodu i gospodičiće: S desne strane starog Jug-Bogdana, I do njega devet Jugovića; A s lijeve Vuka Brankovića, I ostalu […]
Vala Bogu, vala jedinome! Car Lazare sjede za večeru, Pokraj njega carica Milica; Milica je sjeta nevesela, U obrazu bl’jeda i potmula; A pita je slavan car Lazare. „O Milice, o moja carice! „Što te […]
Slavu slavi care Kostantine U proljeće čestit danak Đurđev, Tri je care sovre postavio: Jedna sovra od suvoga zlata, Druga sovra od srebra čistoga, Treća sovra drva šimširova. Koja sovra od suvoga zlata, Za njom […]
Vino piju do dva pobratima Na pržinu nakraj mora slana, Jedno jeste care Duklijane, A drugo je Krstitelj Jovane. Pošto su se napojili vina, No da reče Krstitelj Jovane: „Hodi, pobro, da se posigramo, „Ti […]
Састала се четири табора На убаву на пољу Косову Код бијеле Самодреже[1] цркве: Једно табор Вукашина краља, Друго табор деспота Угљеше, Треће табор војеводе Гојка, А четврто царевић:Уроша; Цареви се отимљу о царство, Међу се […]
Pije vino srpski car Stevane u Prizrenu, mjestu pitomome. Do njega su starci patrijari: četiri su stara patrijara, i do njih je do devet vladika, i dvanaest učtugli vezira, i po redu srpski gospodari. Vino […]
(odlomak izgubljene pesme) „Koji ono dobar junak bješe, Što jedanput britkom sabljom mane, Britkom sabljom i desnicom rukom, Pak dvadeset otsiječe glava?“ – „Ono jeste Banović Strahinja.“ „Koji ono dobar junak bješe, Što dva i […]
Rani majka dijete Uroša. ranila ga i odranila ga, doranila do petnest godina, pa ga daje ujku Vukašinu, da ga uči hitar lov loviti, lov loviti po gori zelenoj, lov loviti po gori oditi. Ne […]
(delovi pesme) Pobolje se srpski car Stjepane u Prizrenu, mjestu pitomome, pobolje se, umrijeti hoće. Kad to viđe carica Roksanda, perom piše, kako muška strana, ona piše tri-četiri knjige, pošilje ih na četiri strane po […]
Zbor zborila gospoda rišćanska Kod bijele crkve Gračanice: „Bože mili, čuda velikoga! Kud se đede car-Nemanje blago, Sedam kula groša i dukata?“ Tu se desi Nemanjiću Savo, Pa govori gospodi rišćanskoj: „Oj Boga vam, gospodo […]
Na put krenu Jovan Vladimire, Na put krenu na veru zadatu Od bugarskog kralja Vladislava. Ispraća ga kraljica Kosara, Pa kraljica gorko zaplakala. Kralj Vladimir blago je zapita: „Za što plačeš, gospođo Kosara? „Ko je […]
Gorko cvili sužanj Vladimire U tamnici kralja Bugarskoga, Gorko cvili, danak proklinjaše, U koji se na svet porodio. Ceni jadan da ne čuje niko Al to čuje Kosara devojka Lepa šćerca kralja Bugarskoga koji beše […]
Podiže se srpski car Stepane iz Prizrena, mesta ubavoga, podiže se itar lov loviti do Veleza i vode Vardara; s’ sobom vodi osam vezirova i Todora devetog vezira. Lov lovio za petnaest dana, tako mu […]
Bože mili, čuda velikoga! Kada slavni Srpski knez Lazare Posla zeta Miloš-Obilića U Latine da kupi harače: Latini ga divno dočekaše, I gospodskom časti ugostiše, Pa ga vode pred bijelu crkvu, Pred bijelu crkvu Dimitriju, […]
Dva se brata vrlo milovala: Beg Milane i beg Dragutine. Koliko se braća milovala, Pod njima se dobri konji ljube. Beg Milan-beg bratu govorio: „A moj brate, beže Dragutine! „Hodi, brate, da se iženimo.“ Beg […]
Copyright © 2013 - 2025. Prelepa poezija | Izrada sajta - OP