Articles by prelepapoezija
Jednog Dana
Kada me jednoga dana nestane i kada mi srce prestane, nemoj da plačeš ja te molim, jer i takav ću da te volim. Ja ću biti,tvoj vid i tvoj sluh, ja ću biti bestelesni duh. […]
Čekat ću te
Kada se jednog dana desi da mi neko sunce ukrade, i kad nestane svake nade, iz naše skromne bašte, na moju humku cveće donesi. Nemoj plakati,već osmeh mi pokloni. Nad humkom mojom sveću upali u […]
Kako bez nje
Dok je bledi mesec sjao te strašne kobne noći, otišla je tiho k’o sena sklopivši svoje umorne oči. Otišla je nemo i tiho i nije ništa rekla, već samo k’o iskra,iz oka njena, Bistra je […]
Ne reci ništa
Ne,ne reci ništa, ništa ne govori, moje umorno srce još tihim plamičkom gori, još se ugasilo nije i šapatom ti tiho zbori, pusti ga da pati, jer me čežnja mori. Svakog dana suza lice kvasi, […]
Peščana dina
Nadvila se iznad pogleda njenog pesak sitno klizi miluje nago telo žena pred pustinjom stoji ukopana ništa ne govori, dina od nje kip stvara… Peščana oluja savija krhka ramena titraje prekida slast mošusa bela širi […]
Umire li moja pesma
Čitam dugo neke pretnje, teške srdžbe hora glasnih svirepo mi zapoveda iz čeljusti modrih jasnih govor sabran zloban ceo da uguši reči hteo ponavljaše jedno isto stani, stani… moraš stati, prestati prestati… Ko to može […]
Snivaj snove moj dobri Anđele
Izvorište usana kapi mednim sladom najezda vreline izdiše glad zore, otvara prostore dubina strasti upaljena vatra žari utrnule drhtaje uzdah, obasipan čežnjom boji boli dah ubrzan naletom vetra srce lomi, zdrav razum kida opojan glas […]
Tiho umiranje
Ponestaje dah, izostaje korak lak pogled u kišnu noć priziva mrak kapi kiše poje usta suva jaukanje vetra iz utrobe duva oko zastade u trenu samoće otvara srce rane na raspukle komadiće suza kapima priziva […]
Ne traži me
Jesen zgažena sedi na obrazu osušenog lista kestena Pucketa poslednja želja iz očiju nabreklih pogleda Ko je osudu bacio u zubima ciče zime A sneg paperjem Pokrio penušave rime Ne postojiš u pahulji koja stidljivo […]
Pismo njoj
Pišem ti ja, mila moja draga No odveka znam, odgovora biti neće Predivna mila moja, reci mi ti samo Kakvo li je gore to bajno, rajsko cveće? Sija li tamo kakvo krasno žuto sunce, Vetar […]
Homo-asinus
Čovek je najgluplja životinja. Bez šale. Sve divlje i krotke zveri su objektivno pametnije. Na svojoj gluposti ljudi mogu samo sebi da zahvale, Životinje žive od nas živote kompletnije. Životinje proživljavaju razne muke, Proživljavaju ih […]
Ne želim dušu
Materija se ne može uništiti, ni iz čega stvoriti. To su nas učili u školi. Pa hoće li mi onda neko odgovoriti, Kuda ode „duša“ koja se raskoli. Trčim i ja pred rudu, Ne zapitah […]
Uvački spomenari
Orla pero je napisalo moje životno delo Nije to riznica uvačkog kamenja … to je riznica poštenja Samo ti se učini da se tamo nahvatala mahovina Ona je u stvari čuvar mojih uspomena Listovi života […]
Crna seoba
Ratišta i stratišta Samo nama svojstvena crna zgarišta Samo naše deobe I lično srpske seobe On i ona Beg od rata kao svog crnog demona I od snova smrti Od košmara i ratnog vihora Crnjanski […]
Škripe, a ne bude
Kočijo, Čija je to škripa Koji su ovo akordi Kako mi nađe stazu, čiji su ovo vinogradi Kako su ovako prekrasni Besprekorno orijentisani da ih kupa sunce Nisu ovo putevi za kočije, a ne osetih […]
Danilo Vasojević
Njegošev alter ego Knjaz Danilo A davno je bilo Pa mene dopalo Zvučnijeg, braćo, nema Nositi ga na plećima životna je trema Da Njegoša ne obrukaš Da pretke kroz ovo ime poređaš Da ti gusle […]
