
Moj Las Vegas
Moj grad nije kao onaj vaš. Moj grad jače sija, biva veći. Prijatelju moj, eh da samo znaš: Kako je to kad osmehneš se sreći! Moja sreća nisu pare, nisu novci, Moju sreću donose na […]
Moj grad nije kao onaj vaš. Moj grad jače sija, biva veći. Prijatelju moj, eh da samo znaš: Kako je to kad osmehneš se sreći! Moja sreća nisu pare, nisu novci, Moju sreću donose na […]
Kada svi zaborave da sam te voleo Dok prsti budu trnuli od zime I starosti Čekaću da mi još jednom tvoje oči kažu Pogrešila sam, volim te i sada Zagrli me, samo da osetim da […]
Zagledan u beskonačnost prostora nebeskog, u treptaje zvezdanog neba, čoveka zbunjenog razumom svojim u nepoznate prostore neka ideja vodi, neka granica izvan našeg znanja i iskustva koja nam stalno izmiče. Ivan Vukotić 1
Kada se papiri – Puni snažnih otisaka, Haotičnih misli, Čudnih osećanja – Nađu na podu, Na stolu, Napolju – Tada padaju ružne kiše, Teško se diše, Veruješ da ne možeš više. Tada nešto sitno, Kao […]
Da smo samo postojali Naši bi razgovori duže trajali, Kraće bismo spavali, Duže živeli, Više zvezda imenovali. Menjali bi se dani, Ulice, gradovi, Nebeski brodovi. Produžili bi se redovi, Životni putevi, Poetični zapisi O nama […]
Sve bih ipak najradije rekla tebi Dok prolećnog jutra upijaš sunce, Dok se smešiš sneno i kosu mi diraš, Sve bih tako rado rekla samo tebi. Dugo me slušaš uz pesmu u daljini, Dok tiho […]
Čuvam te baš ovde dok talasi mora Teku sa tvoje ruke na moje rame, Dok je tvom oku još daleko zora, I mesec liči na prohujale dane. Tako mi je lepo da pišem o tebi, […]
Ples Ponesu note, odvode ko zna gde i nema povratka. Plamičci Žuti plamičci klize uz cepanice; toplina doma. Paukova nit Paukova nit svetluca u jutarnjoj svetlosti; partviš. Psi Pasji koraci žure duž raskrsnice belih puteva. […]
Bješe li ljubav kad mi ponudi medeno šerbe i kiflice u maku… ili bješe grijeh? I tiše nego cvijeće spava šapuću pod svilom njedra u mraku. Bješe li pjesma kad te zazvah: „Umorna li si?“ […]
Ja se zagledah u njene oči, da vidim luči kako se pale. A ona suzicom obraze skvasi, u njedra da skrije zvjezdice male. Ja je na grudi privukoh bliže, da joj opčinim biće u noći. […]
Ah, joj cvijete, proljetnice, joj ljepoto sa Krendaljke, kad se sjetim tvoga hoda preko moje Umetaljke. Sunce klonu, ali ti zasija, joj mirisna rapsodijo; e, ja mišljah da si cvijeće, srca moga poezijo. Pa ja […]
Nisam anđeo. Ali, uviđam lepotu iskustva, harmoniju natprirodnog u prirodi, iskon. Isusovo lice i zvezdaste žeravice nadahnu me, da u sebi nalazim jedrine vedrine. Sabrane kao zraci u sočivu. A ikona pusti suzu mirotočivu. Izaći […]
Spram Premudrosti šta je čovek? U njemu – pokretač. U njemu – i ometač. Kao majka svog mladenca ljubim smernost. Prijatan vetrić diše u meni. Ko nađe nepromenljivo u promenljivom izvan je svega, a u […]
Suvišnoga oslobođen. Uranjam u okean tišine. Ovo pišem na stranici koja je od krinova belih belja. Kao tamjan iz kadionice svetlopis me obasja. Kao smaragdna riba prolećnih očiju svetli i patnja kad postane blagoslov. Sozercavam […]
Copyright © 2013 - 2023. Prelepa poezija | Izrada sajta - OP