Uvek tako biva
Iz svog kutka, sa sigurnog mesta, video sam da ti dosta toga smeta, pa sam iz svog otišao sveta da ne uveneš u doba kad se cveta. Rekla si da sam dosta toga učinio, ali […]
Iz svog kutka, sa sigurnog mesta, video sam da ti dosta toga smeta, pa sam iz svog otišao sveta da ne uveneš u doba kad se cveta. Rekla si da sam dosta toga učinio, ali […]
Ne znam, da li sam ti pričao nekad da volim vazduh posle kiše? Lišen je nečistoće tada, one težine koju u njemu osećam. Sve se jasnije vidi, a zvezde odmah skidaju oklop pa se i […]
Tražio sam te usred one jutarnje buke, dok je sunce odlazilo visoko na nebo i prvi zraci po zidovima plesali, dok je svaki košmar u sećanju bio svež. Tražio sam te u pola noći po […]
Kad me čudna sila odvuče i korov mi telo obavije, nemoj me hvaliti ni žaliti, niti za mnom suze prolivati. Poživeću, iskreno se nadam, još malo ili mnogo više, ali smrt uvek dolazi nepozvana, i […]
Još je rano za prognoze ako se previše zanesem neće biti dijagnoze što će iz krvi da te odnese. Još je rano za prognoze ne smem toliko maštati za mene su velike ove doze kako […]
Milo cveće moje, u mojoj bašti; što si svenulo sada kad ti sunce, tako, zašti i zalivam te kao da blaga rosa pada? Jesmo milo, ali svelo, s teškim bolom izdišemo, jer se sunce u […]
Jesenji dani u mom selu su vlažni i tmurni. I noćas celu noć kiša pada i moje srce je zbog toga tužno. Već dugo ne dolazi san na oči i ja ću je, po svemu […]
Govorimo, naposletku, bez meteža i buke. Govorimo, naposletku, pogledom i stiskom ruke. Govorimo, naposletku, jezikom kojim se voli. Govorimo, naposletku. Kao da ništa ne boli. Govorimo, naposletku. Još taj jedan trenutak. Govorimo, naposletku. Da iznenadimo […]
Meni je u mojim tišinama dobro. Tu sam na sigurnom i uzgajam cveće. Sklapam oči i zamišljam mirno more. Nijedna na svetu mora na mene neće. Ti me pitaj: „Gde su tvoje more?” Kada te […]
U tvom i dalje detinjem oku Prepelice i laste igraju kolo Mala deca radosna trče naokolo U tvom i dalje detinjem oku. U tvom i dalje detinjem oku Dugu ne pravi pređašnja kiša. Zora u […]
Još jedan dan na jezeru! Prošlo je podne i sunce je već užeglo. Smestih se u hladu divljeg kestena, da utonem u misli svoje i napišem još jednu pesmu. Dok sunce po jezeru zrake rasipa […]
Bratu Dobrivoju Što si tužno srce moje, koji jadi tebe muče; pa mi kidaš tanke niti, ko da maljem nekim tučeš. Da l’ si tužno zbog brata mog, pa mi zato srce patiš? I dok […]
Budim se! Jutro u tuđini! Kroz prozor sunce, lagano, promiče. U izbegličkoj sobi snivam malenu kućicu na bregu i jednu reku što i dalje teče. Po jedna ljubav osta da čeka, po jedno srce osta […]
Copyright © 2013 - 2025. Prelepa poezija | Izrada sajta - OP