Poezija današnjih pesnika
Kako bez tebe
Zašto li nema meseca starog Oblak crni k’o da mi se ruga Zaspale senke u uglu sobe A noć mi ova duga kao tuga A šta mi znači i ako svane Navikla suza sama da […]
Da li si nekada
Da li si nekada plakao i jeo Kad stane u grlu i počne da guši Pokušavaš svoje da sakriješ suze Da ne vidi niko kako sve se ruši Da li si nekada stajao sa strane […]
Pesnikova jesen
Obralo se grožđe, jabuke i dunje I sve se za zimu već polako sprema Samo jedan pesnik o jeseni piše Tu mu osta ljubav koje više nema Prekrilo je lišće sve njegove želje Po klupama […]
Kusur od života
Polako trošim kusur života Kratke godine a duge noći Hoću da otmem lepote malo Sutra već možda to neću moći Ne želim više dane da brojim Kusur je dosta kad umeti znaš Da skupljaš samo […]
Neizrečeni sentimenti
Usta su ti boje smrti, a napolju sunce greje. oči tamne, lice bledo, duša ti se kao smeje iako je na život jetka, puno misli, vremena malo, na propast smo osuđeni još od početka. Um […]
Razbijeni snovi
Noćas si sa sobom ponela crno bele dane, spustila reči na dno džepova svog kaputa, u koferima je uspela svaka uspomena da stane i tvoja je duša odlučila, sama da krene da luta. Koliko još […]
Soba boje mandarina
Iako ti mene nikada nisi voleo toliko da zamišljaš zajednička buduća jutra uz zvuke džeza u sobi boje mandarina i iako smo imali drugačiji pogled na svoje sutra, ja sam sanjala snove boje akvamarina dok […]
Pustiću te
Pustiću te jednog jutra kada se izgubiš u mojoj glavi i postaneš deo ambisa. Pustiću te, jednog sutra iz svih mojih misli, iz svih mojih spisa. Pustiću te u daljine nepoznate. Nekom drugom budi sreća, […]
Petar ne voli vetar
Naš drug Petar ne voli vetar jer mu mrsi kosu. Ne voli ni rosu, ni kišu, ni maglu, nikakvu promenu naglu. Uvek kad je dan ružan, Petar je veoma tužan, strašno ga boli glava i […]
I ja sam dete naše zelene planete
I ja sam dete naše zelene planete što se Zemlja zove i imam svoje snove. Sanjam svake noći da će lepše vreme doći, da sačuvamo prirodu – zemlju, vazduh i vodu. Zato molim sve roditelje, […]
Vila Dobrila
Verujte mi, deco, nije šala – u mojoj bašti živi vila mala. Ima lepa šarena krila i zove se Dobrila. Voli moje mirisno cveće, ukrasne trave i drveće. sa pčelama se najviše druži, a spava […]
Bašta i mašta
Jednog dana šetala sam u bašti, zamišljena, prepuštena mašti, kad začuh nepoznat glas: „Otvori nas! Otvori nas!“ Preda mnom su bila vrata sva od dragog kamenja i zlata. Pitah se otkud su se tu stvorila, […]
Stranac u tvome gradu
Još uvijek čekam u parku Ribalta brojeći sjene stabala u nizu prekriveno sve požutjelim lišćem skoro će jesen tako je blizu Galebovi kao nimbus iznad moje glave krilima mi mašu ove prohladne noći mnogo ljudi […]
Moj otac i breze
Budio si se poput mača stjenovito ti bilo tvoje lice uživao si koračati selom sokacima, do kraja svake ulice Znam da nisi brojao korake ali si pamtio gdje se ptice gnijezde sadio si breze s […]
K’o dva godišnja doba
Trajali smo koliko traju dva godišnja doba i nanijeta prašina na stijeni Za nju sam bio samo odbarana roba a ona sve najdraže meni Još uvijek osjetim njene usne vlažne i mraz sa obraza njenih […]
Gužvam svoje pogužvano lice
U dubini pijeska zapljusnutog morem potopljeni tragovi skriveni od čežnje bosom nogom tražim tvoje stope a voda mi kvasi namrznute gležnje Škrto sunce očima što škilje smeta pogled usmjeren ka tebi kako proći tamom ove […]
Dozvoli da volim zemlju koje nema
Svuda po svijetu rasuti su prsti naravi i čežnje umorne od strepnji hoćemo li ikad slučajno se sresti u vozu prošlosti zajedničkih šetnji Sličnost nam nije samo jezik i slovo izgled koji ne može da […]
Sasvim tiha pesma
Ne znam te i ne znaš me i nemam ti pokloniti ništa osim stiha i ovu pesmu koja će biti sasvim tiha. Slova redjam bez smisla i reda jer mi konfuziju u glavi tvoj pogled […]
U pesmu me stavi
Želim u pesmu da te stavim, tebe pesniče nekog drugog sveta. Tvoj put je obojen nekim drugim bojama i stanuješ sa čuvarima treće dimenzije. Dodirnuli smo se nevidljivo i osećali nečujno u halabuci mase. Ponela […]
Utamničena čežnja
Iznenada dobih neodoljivu želju da ti pišem,a ne mogu.. Kako da ti pišem o nedostajanju, kad nemam adekvatne reči, da bih mogla opisati ovaj osećaj. Pokušavam da pogledom ulovim daljine,da nadjem te, nema te,a ja […]
Za mnom ne smeš žaliti
Nemoj za mnom žaliti kada budem krenula utabanom stazom svih grešnika,što tuda vekovima prolaze. Nemoj za mnom žaliti ni kada ti miris tamjana dodirne dušu jer to je samo duhovna opijenost i izaziva suze kod […]
