Bor na litici
Nad strmim kanjonom vrh litice tvoje u razdanje jutra dok se magla gruša, ti, stojiš, bore, i širiš grane svoje, slušajući grgolj r’jeke dok pjenuša. U bistrini svojoj, ispod tebe teče, skupljajući sjenke oblaka što […]
Nad strmim kanjonom vrh litice tvoje u razdanje jutra dok se magla gruša, ti, stojiš, bore, i širiš grane svoje, slušajući grgolj r’jeke dok pjenuša. U bistrini svojoj, ispod tebe teče, skupljajući sjenke oblaka što […]
/Gavrilu Principu/ „Naše će sjenke hodati po Beču, lutati po dvoru, plašiti gospodu!“ Noć crnilo iznad grada umotava u tišinu. Po ćeliji šapat pada zavjet zadnji Terezinu. Čelo vlažno, vatrom gori, gasne žižak mutnom vodom- […]
Na njivi posnoj vječno se nadam, tegleći brazdom kameno ralo. Povijen plužim i slomljen padam, život mi grabi i ovo malo! Vjetrovi lome, odnose kiše, sve što mi ruka na žulju stvori. Na čelu muka […]
Ne iskopnjeh vjerom, Hristomajko draga, mada me kroz život dažd studeni bije! Iz kor’jena duše niče nova snaga, a srce toplinom neizmjernom grije! Ne plaše me sjene ogoljelih grana, a ni hladan pokrov od promrzlog […]
Ravnodušnost Injekcija elana Senzacija Vatrena kugla u grudima Znak postojanja Božja energija. Kockar Filozof Poeta Ralje života Al’ ne prazna polja Sudbine kazna i dar Od bezizražajnosti, Odmetnici… Nemanja Dojčinović 3
I dok zanimam sebe prostim pitanjima Zašto više volim bluz od džeza Gorki list od vinjaka Suptilnu strast od površnog odnosa Teži put od običnoga, Karneval indisponiranih pojava Iz sopstvene senke Vešto se kreće i […]
(Smrt cara Uroša) Ućutaše noćas i reka i bor, žagori ljudski i sove huk; glasnik što juriše da stigne u dvor, razbi očas taj grobni muk. – Ta stani! Ko si! – povika tad, ta […]
Sjedio je u ćošku, tužan sa flašom pića, za stolom, patio za propuštenom šansom u ljubavi iz prošlosti davne, s cigarom u ustima, i u duši bolom, i dalje se pitao da li su odluke […]
O taj veseli pjesnik, on se rađa, Bog ljepotu stvara, snagom lijepe riječi za ljubav se bori, za prenijeti misao na papir i poslati poruku, ima dara, sve što smisli zapiše, dok neko to i […]
Tmurni dani dolaze, ništa ne donose sa sobom, predstave melanholije nailaze, u ovo tugaljivo doba, osjećamo se robom. “Strašno mi je žao”, napravilan izraz, koliko i “Užasno sam srećan”, kao taj šaljivi neiskreni iskaz, doza […]
Zimski dugi I hladni dani Trebaju Rame Trebaju Ruka milovanje Trebaju Poljupce sočne Da ljubav ohrabre Da prigrle Hladne zimske dane Srce utople I poglede Na bjelinu Sviknu Trebaju Ljubav pravu Koja će riječ svaku […]
Padalo je besramno, zalazeće Sunce Na moje usne, na moje ruke, na oči Opeklo slabost podijeljenog sumraka Vrela noć se dužila, snažno nas optoči. Gubilo me Sunce, pa željno ljubilo K’o što žudni vjetar ljubi […]
Olovna zebnja jutra Prikliještila zvijezde Kordon obmane probudio Stare rane Ječe strahovi U spletovima crne duge U crvotočini lagano Umire ostavljen razboj Snujem cvjetove promašaja Snužden dan Uznemiren odlazak Izabrao sparušene snove Krive istine obilaze […]
Bučna osamljenost oktobarskog jutra Doziva pozlaćenu bijedu surovog dana Stidljivo sunce krišom sipa so u Slomljeno srce jesenje žene Orahovo lišće palo u zoru šušti Gonjeno vjetrom, koraci spori Plodovi bola u promrzlim rukama Zgažena […]
Preko crnog krsta preliva krv Sklopiše se boli stradalnika Prepletene suze crvenilom ječe Nebu vape ruke mrtvih mučenika. Svešteniku glava sijeda sva u krvi Krst visoko drži i tiho se moli Da Kosovo ravno miomiris […]
Bila jedna baba Stana Povijena do poda, zgurena i mala, imaše uvek posla oko astala. Marama joj krila sedu glavu, poveže je pa hitra da pomuze svoju Milku kravu. Radila je mnogo, od jutra do […]
Korona je poput vagona. Ružna, teška i tužna. Vuče se polako, vreba iza žbuna, pojavi se iza ugla, i sa sobom povuče još dva, tri druga. Povezani teškim lancima, idu ka neznancima, prenoseći teret vagoni […]
Copyright © 2013 - 2025. Prelepa poezija | Izrada sajta - OP