
Dušan Matko stihovi



Crna hronika
Verovati ljudima velika je greška, Izdali su Boga, zašto ne bi i čoveka. Lica ozbiljan izraz, a duboko iz njih sotona se smeška. Sebičnost i podlost; Zavist i pohlepa; Teška duševna gordost; Lažna ljubav slepa. […]

Braon oka dva
Braon oka dva, moja sreća sva, Kad me vide, spajaju se naša srca dva. Braon oka dva, duboka ko more, Sjaj u njima, znam te tvoje fore. Braon oka dva, dva dragulja sjajna, Daleka ko […]

Bol, ne pesma
Kad je vidim u trenu umrem, Gubim se, sve redom kunem. Beži, senko moje ruže! Boli kad je nema, druže… Nek sam slep, nek mi korak beži, Tuđu da je gledam ne smem. Kad je […]

Anđeli u snegu
Dragulj plavi nekada si bila, Moja lepša polovina, moja dobra vila. Prvi zimski sneg podseti me na te’, Na naše lepe dane, naše kasne sate. Dvoje mladih ljubavi se late, Srca im se u harmoniji […]

Zemaljski raj
Tamo gde blista tvoga oka sjaj, Tamo gde tvoja noga kroči, Gde se zaljubih u braon oči, To je mesto zemaljski raj. Tvoja je harizma večita enigma, Tvoja energija od anđela data, S tobom uvek […]

Vreme leči
Postoji li lek za dušu, Da otkloni bol sa srca? Odnese vetrove i sušu, Mozak i srce, večita vrpca. Kažu ima leka, ime mu je vreme, Prvo patiš, onda nosi sve probleme. Može li stvarno […]

Voleo sam te
Voleo sam te, Onako kako se jednom voli. Istinski i čistoga srca. Goreo u tvom zagrljaju, Topio se od tvojih nežnih dodira. Voleo sam te, Ko nijednu pre. Drhtao pred tobom kao pokislo mače, Čudnog […]

Vila sa dva lica
Prelepa devojka, s krilima vila, Anđeo i demon u jednom si bila. Kitila mi srce, napajala dušu, Zabadala mi nož, stezala za gušu. Znala si da raniš i spasiš od hica, Gde si sada moja […]


Umoran od ljubavi
U ljubav bacao sve karte, Nadao se velikoj sreći. Dželati nek me večno pamte, Volim te – nije lako reći. Davanje celoga sebe; Dušu pustiti u mrak; Srce odvesti pod nož; Zauvek zagaditi zrak. Umoran […]

U zidove pričam
Pričam i pričam… I ona sve čuje, a ništa ne upija. Zašto ja veličam nekog ko budi mi huje i mome miru ne prija. Trošim li reči? Uzalud bacam trud, Kad opet tera po svom. […]

